Close

15/03/2016

Je li istina važna?

insider4-450x250

Podizanjem buke postavši opet predmetom glasnog javnog i političkog govora, zasigurno je samo pitanje vremena prije nego stranice WikiLeaks i Julian Assange dospiju do Hollywooda. Sjajan primjer triler-novinarstva iz Hollywooda pruža film Probuđena savjest (The Insider) Michaela Manna (1999.), s Al Pacinom i Russellom Croweom u glavnim ulogama. Mnogo domišljatiji od Svih predsjednikovih ljudi (All the President’s Men; film koji se bavi temom Watergatea), Probuđena savjest hvata se u koštac s prastarim pitanjem koje se vjerojatno postavlja još od Platonove Države: Je li istina važnija od osobne sreće i društvene harmonije? Takvu vrstu pitanja postavljaju najveća književna djela te ponajbolji filmovi; a zanimljivo je da su često najbolji filmovi ove vrste temeljeni na stvarnim životnim pričama.

 

 

Tema Probuđene savjesti dugotrajna je borba između američkog zakonodavstva i divovskih duhanskih kompanija u 90-ima. Jeffrey Wigand (Crowe) voditelj je istraživanja u laboratorijima Brown & Williamson. Unatoč tome što je dobro plaćen i na vrhuncu svoje karijere, Wiganda opterećuju informacije koje posjeduje. Ne samo što nikotin navodi na ovisnost (što su pod zakletvom ispred Kongresa porekli izvršni direktori sedam duhanskih kompanija, uključujući i Wigandovu), već je Wigandu poznato i to da su za jačanje ovisnosti o nikotinu korišteni aditivi, štoviše, otkriveno je da je jedan od aditiva kancerogen. Zbog izražavanja neslaganja s takvom praksom Wigand dobiva otkaz.

Nagovoren je da Lowellu Bergmanu (Pacino), producentu emisije “60 minuta” s programa CBS News, otkrije svoju priču. Međutim, s obzirom da je Wigand s B&W potpisao ugovor o povjerljivosti podataka, Bergman nekako mora, u cilju objelodanjivanja istine, zaobići to njegovo obvezivanje. Kad “odred za ušutkivanje” ne uspije odvratiti Wiganda od toga da pruži dokaz za sudski spor protiv duhanske industrije u Mississippiju, tvrtka pribjegava danas poznatim metodama prljavih kampanji – podmićivanju policije i prijetnjama smrću upućenima njegovoj obitelji.

Na polovici filma dolazi do fascinantnog premještanja fokusa s Wigandove moralne/pravne borbe zbog kršenja ugovora o povjerljivosti podataka na etičke dvojbe novinarstva. Bergman se sukobljava s vlastitim nadređenima. Rukovoditelji CBS-a strahuju od emitiranja intervjua s Wigandom u “60 minuta” budući da im B&W prijeti parnicom koja bi za njihovu mrežu mogla biti pogubna. Ovdje se pojavljuju problemi koji su dublji od neistina koje širi duhanska industrija. Treba li istinu reći čak ako to znači uništavanje nečije medijske tvrtke? Ili riječima Mikea Wallacea, slavnog voditelja koji je intervjuirao Wiganda, upućenima Bergmanu (parafrazirano): „Mogu se umiroviti nakon cjeloživotne slave. No nečasnost traje duže. Ne želim biti poznat kao čovjek koji je uzrokovao propast CBS-a.“

Pacino izvrsno glumi herojskog novinara: tvrdoglav, hrapavog glasa, vjerno slijedi svoj izvor, neumoljivo manipulira drugim mrežama kako bi primorao vlastitu organizaciju na emitiranje intervjua s Wigandom. Nakon odgađanja i preispitivanja, emisija „60 minuta“ naposljetku je pronašla način kako da objavi priču. Na kraju filma saznaje se da je Wigandovo razotkrivanje B&W laboratorija dovelo do nagodbe vrijedne 246 milijardi američkih dolara na štetu duhanske industrije u svih pedeset američkih država.

Nisam sposoban prosuditi koliko je film precizan u portretiranju Bergmana, Wiganda, CBS-a i drugih. No, u svakom slučaju, na gledam filmove da bih naučio činjenice. Poseban dojam u filmu pružaju mi snažna priča i nezaboravni likovi. Kao i svi dobri filmovi i ovaj ima sposobnost probuditi osjećaj za probleme koji su bitni u svakom društvu i svakom vremenu.

U nekim akademskim krugovima (koje se u zabludi zna zvati „postmodernima“) postalo je pomodno umanjivati pojam istine, čak kako bi se sugeriralo da je ona ništa više od neke jezične igre koja se s drugima natječe za nadmoć u društvu. Ipak, pravni sistem, isto kao i većina akademskih disciplina, pretpostavljaju bitnu ulogu istinitog svjedočanstva. Unatoč retorici koja služi samoj sebi u stilu fraza „ne muti vodu“ i „budi realan“ (koje nadređeni redovno upućuju Bergmanu), većina nas se još uvijek divi mučeniku: čovjeku ili ženi, koji je voljan riskirati da zbog zastupanja „istine“ završi u zatvoru, bude financijski uništen ili skonča u smrti. Pored ovoga, u vremenu koje je sklono reduciranju moralnoga govora na govor o „osobnim preferencijama“, postavlja se pitanje zašto se moralni karakteri svjedoka, bilo u sudnici bilo u laboratoriju, još uvijek smatraju apsolutno ključnim u potrazi za istinom.

Sljedeća zanimljiva točka za grupnu raspravu jest pitanje hoće li društvena medicina i obrazovanje ohrabriti više onih koji u interesu javnosti “podižu buku“ kako bi razotkrili zataškivače? Wigandova osobna borba ima isto toliko veze sa strahom od gubitka zdravstvenih povlastica (naime, kćer mu je astmatičar) koliko s njegovom savješću.

Postoje također i ozbiljne političke poveznice. Bez obzira je li riječ o Zapadu ili Istoku, vlade nas nastoje uvjeriti da zahtjev za „nacionalnom sigurnošću“ ili „društvenom harmonijom“ primorava religijske zajednice da odustanu od zahtjeva za istinom i odanosti višim ciljevima. To je tako pod uvjetom da se prihvate definicije „sigurnosti“ i „harmonije“ koje su odredili oni koji posjeduju vladavinu moći. Cijena odustajanja od govora o istini jest dopustiti moći i nasilju da imaju posljednju riječ, a to bi bila smrt cjelokupne civilizacije.

Vratimo se konačno stranicama WikiLeaks. Bilo bi tragično kad bi nedavno curenje informacija (što uključuje većinom nezanimljive tračeve) koje potječe od diplomatskih kanala SAD-a odvratilo globalnu pažnju od položaja u kojem se nalazi američki vojnik Bradley Manning, koji je prošlog travnja uhićen zbog objavljivanja videozapisa i dokumenata o navodnim ratnim zločinima u Iraku na stranicama WikiLeaksa. Zbog spomenutih optužbi američki bi građani, posebno kršćani te svi ostali kojima je stalo do istine, trebali pozvati svoje sudove na istragu.


 

Vinoth Ramachandra Dr Vinoth Ramachandra rođen je u Colombu, Sri Lanka. Diplomirao je i doktorirao nuklearnu fiziku na “University of London”. Umjesto nastavka akademske karijere 1980 se vratio u Sri Lanku da bi pomogao u osnivanju kršćanskog studentskog pokreta. Od 1987 je regionalni tajnik IFES-a za Južnu Aziju. Godinama je uključen u pokret za očuvanje ljudskih prava u Sri Lanki, kao i međunarodne organizacije “Micah Network” i “A Rocha”.
Autor je nekoliko knjiga od kojih se najnovija “Subverting Global Myths: Theology and the Public Issues that Shape Our World (2008)” bavi temom rušenja ustaljenih globalnih mitova. Njegove tekstove možete čitati na blogu Vinoth Ramachandra.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *