Close

01/06/2016

Zašto su kršćani posebno zaduženi za očuvanje prirode?

creation-16_9-640x360

Priroda je Božje pismo ljudima.   Platon

Za početak, ova izreka bi trebala biti dovoljna. Izrečena je od strane filozofa čiji odnos spram Boga je u najmanju ruku kaotičan, ali kako ne bismo zašli u filozofske teme zanemarit ćemo činjenicu tko je glasnogovornik i usredotočiti se na istinu koju nosi.

Pod riječ priroda, već od malih nogu, podrazumijeva se prostrana livada, guste krošnje šume, slani povjetarac na obali mora. Kad malo odrastemo shvatimo da je priroda sve što je oko nas, bliže ili dalje od svakodnevnog pogleda kroz prozor.

Udaljene galaksije, Sunčev sustav, naš planet: atmosfera, planine, doline, potoci, rijeke, mora, oceani, kopno, šume, stijene, klifovi, zemlja. Svaki organizam od virusa koji su na granici živoga i neživoga, bakterija, jednostaničnih organizama, algi, biljaka, beskralježnjaka, riba, gmazova, ptica, sisavaca sa čovjekom. Sve to čini našu prirodu. To neizmjerno izobilje oblika, boja, zvukova, procesa ne može se ni obuhvatiti jednom mišlju. Takvo bogatstvo i maštovitost može se pripisati jedino ruci Onoga tko je iznad svake misli.

Kako je Bog to zamislio, saznajemo na stranicama njegovog Svetog Pisma čovjeku. Na samom početku Biblije saznajemo – o početku. Postanak svijeta sporno je pitanje u raspravama u kojima obje strane dokazuju svoje, pri čemu se često zaboravlja poanta – proslaviti Boga za njegova nevjerojatna djela kojih smo i mi dio. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Postanak 1:31

Iz brojnih uputa, usporedbi i priča saznajemo kakav bi trebao biti čovjekov odnos prema prirodi – pun zahvalnosti, poštovanja i divljenja.

Slično je gorušičnom zrnu koje čovjek uzme i posije u svom vrtu, gdje izraste i razvije se u stablo, i ptice se nebeske gnijezde u njegovim granama. Luka 13:19

Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Psalam 139:17,18

Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku, da izvede kruh iz zemlje […] Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. Ondje se ptice gnijezde, u čempresu je dom rodin. Visoki bregovi daju kozorogu, a pećine jazavcu sklonište. […] Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. Psalam 104.

Svatko ima svoje mjesto u prirodi. Zamislimo listopadnu šumu na granici sa livadom. Jastreb je ugledao zmiju kako se sunča i strmoglavio se po nju. Netom prije toga zmija je pojela miša, koji je grickao travu. A trava je izrasla zelena i sočna – fotosintezom uz pomoć Sunčevih zraka i anorganskih elemenata. Lanac prehrane jednostavan je primjer, pored brojnih složenijih mehanizama koji pokazuju kolika je velika međuovisnost komponenata prirode.

Neizbježan su primjer i abiotičke pojave kao kruženje vode, globalna cirkulacija zraka ili ciklus stijena u kojima postoji niz preobrazbi u strukturi i sastavu ovisno na kojoj se dubini u zemljinoj kori nalaze – jedan hektopaskal dijeli grumen ugljena od sjajnog dijamanta.

Prirodni poredak koji se spominje u citatima polazi od toga da čovjek vlada prirodom u suglasju. Dakle, ne da ju zgazi nego da promišljeno i obazrivo vlada njome!

Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njegu pod noge sve podloži: ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske tome, ptice nebeske i ribe morske i što god prolazi stazama morskim.             Psalam 8:7-9

Kako vladati promišljeno? I zašto su kršćani posebno zaduženi za to?

Ekolozi nam mogu pomoći sa savjetima o recikliranju, gašenju svjetla, zatvaranju slavine i slično. Pravi početak je kada osvijestimo kako svaki naš postupak ostavlja otisak u prirodi. Doista, to se zove carbon footprint (eng. ugljični otisak = emisija CO2) – ukupna količina stakleničkih plinova koji odlaze u atmosferu od strane jednog pojedinca. Psihologija mase govori nam kako ćemo uvijek pokušati svaliti krivnju na drugoga, moćnika ili ukupni zbroj ljudi. To nam u ovom trenutku onečišćenosti Zemlje ne pomaže. Svatko od nas treba preuzeti odgovornost za paljenje auta do dućana makar ima i kvartovski do kojega se može doći pješke, stvaranje frižidera od stana uz pomoć klima uređaja i slično. Uostalom, vlastite financije nam često to ne dopuštaju, a ni savjest ne bi trebala.

Ako je nešto stvorenje Božje, to se ne uništava. Ili se barem pokuša zadržati na prihvatljivoj razini. On zna kada nešto želi uništiti i to može učiniti u trenu. Sumnjam da bi Bog topio ledene kape desetljećima kako bi nas sporo utapao u zakuhaloj juhi ozona. Dakle, ta pojava je tu vjerojatno da nas upozori na moguće posljedice čovjekovog izdizanja nad prirodom.

 Jer svaki koji se uzvisi bit će ponižen, a svaki koji se ponizi, bit će uzvišen. Luka 14:11

Što nam je sada činiti?

Moliti se za opstanak Zemlje – dok ne dođe dan kada sve prestaje. Do tog trenutka smo odgovorni za svu prirodu oko nas. Naš djelić tog stvorenja. Možemo razmisliti o svojim navikama, kako utječemo na generacije koje dolaze kao i na ljude koji su sada ovdje. Oni bi također mogli početi razmišljati i što je još važnije, djelovati u pozitivnom smjeru – kad bismo ih potaknuli.

Autorica: Lucija Grladinović, studentica 2. godine PMFa, studij – Znanost o okolišu

 

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *