Close

15/09/2016

Duh koji lebdi

flying-hawk-in-the-sky_85945-1440x900

Tekst koji sam odabrala htjela sam u cijelosti prenijeti ovdje jer smatram da je važno istinski ga promotriti. Gledati ga i čitati dok nam ne uđe u srce, svijest i podsvijest.

1 Jahve reče Mojsiju: 2 “Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova iz plemena Judina. 3 Napunio sam ga duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove: 4 da zamišlja nacrte za radove od zlata, srebra i tuča; 5 za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove svakakve. 6 Dodao sam još Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vještinom sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve što sam ti naredio: 7 Šator sastanka, Kovčeg Svjedočanstva, povrh njega Pomirilište i sav namještaj Šatora; 8 stol i sav njegov pribor, čisti svijećnjak sa svim njegovim priborom; 9 kadioni žrtvenik, žrtvenik za žrtve paljenice i njegov pribor, onda umivaonik i njegovo podnožje;10 odijela za službu, posvećena odijela za svećenika Arona i odijela za njegove sinove, za njihovu svećeničku službu; 11 pa ulje za pomazanje i miomirisni tamjan za Svetište. Sve neka načine kako sam ti naredio.”

Uz sve čitanje Biblije, priznajem da do prije nekoliko dana, da me netko pitao, ne bih znala tko su Besalel i Oholiab. Čitajući knjigu o djelovanju Duha u Starom zavjetu, naišla sam i na primjer ove dvojice. To je prvi put da se u Bibliji spominje da je netko bio „napunjen duhom Božjim“ i iznimno je važno primijetiti u kojem se kontekstu to koristi. Danas, pogotovo u baptističkim krugovima (ispričavam se na generalizaciji), biti „napunjen duhom Božjim“ često izaziva tikove, a ponekad i potrebu da gurnemo ruke u džepove kako se slučajno ne bi podigle u zrak. Zaziremo od tog izraza jer očekujemo da će nas netko primorati da govorimo tuđim jezicima (što nam nije najjasnije), ili očekujemo da netko počne prorokovati (da smo baš mi osoba koja treba biti u braku s njima, jer im je Gospod tako rekao, ili nešto tome slično), ili očekujemo provalu nečeg nadnaravnog što će u nama, u najmanju ruku, proizvesti osjećaj nelagode i želje da pobjegnemo iz prostorije na neko mirnije mjesto. Na taj način postajemo hladni i nereceptivni za poticaje Duha u nama. Bog je veći od našeg shvaćanja.

Ideja punjenja Božjim duhom, kada se prvi put spominje u Bibliji, spominje se na tom mjestu u knjizi Izlaska i odnosi se na dvojicu običnih ljudi koje je Bog napunio svojim duhom kako bi im dao sposobnost i razumijevanje za svakovrsni manufakturalni i umjetnički zanat. I tu čak ne govorimo o Mona Lisi, nego o izradima nacrta, rezbarenju i šivanju. I oni su, napunivši se Božjim duhom, otišli i sašili mnoga platna i zavjese, izrezbarili mnoge komade drveta i nacrtali mnogo nacrta za ukrasne svijećnjake. Ne znam za vas, ali meni je ovo predivno. Taj je tekst dio Mojsijevog razgovora s Bogom na gori Sinaj. Bog želi da Mojisije izgradi hram (tabernakul) u kojem će on moći prebivati među svojim narodom. Bog želi biti sa svojim narodom i za to mu je potreban određen set sposobnosti i na svu sreću, uz sve one darove pjevanja i sviranja, nekome je čak dao i dar arhitekture, kiparstva, šivanja, izrade i obrade nakita, itd. I ti su ljudi svoj posao odradili i Bog je prebivao među svojim narodom.

Kao što nam Postanak i cijelo Sveto Pismo govore, Božji Duh je kreator, stvaratelj, održavatelj svega stvorenog. Mi se oduševljavamo tom stvorenom zemljom i divnom prirodom, pjevamo o bacanju pogleda s moćnih planina i ostajemo bez daha kad vidimo predivne zalaske sunca – ali još uvijek vjerujemo da Božji duh može dati maksimalno 5-6 darova (a i oni su upitni) koji moraju biti isključivo primjenjivi na nedjeljnom bogoslužju. Kreativni Duh stvaratelj je u nama koji obožava cijelu ovu zemlju i sve ljude na njoj. Bog je unaprijed zamislio gdje i zašto će staviti razne darove i sposobnosti jer će mu trebati u ključnom trenutku kad bude želio prebivati među svojim ljudima.

Kada u prvoj glavi Postanka čitamo da je Duh Božji lebdio nad vodama – ta riječ „lebdio“ koristi se za orla koji lebdi, promatra i čeka trenutak za napad, akciju. Taj isti Duh lebdi i u nama. On zna što je u nas stavio i pažljivo čeka kairos – pravi trenutak kad će krenuti u akciju, kao što je to učinio i s Besalelom i Oliahabom, koji su vjerojatno bili izvrsni umjetnici i prije tog trenutka, ali je u tom trenutku Bog trebao njihove darove za svoju božansku službu. Bog nas je napunio svojim Duhom onog trenutka kad smo prihvatili Isusa Krista kao Gospodina i Spasitelja i opremio nas je stvarateljskom, kreativnom i djelatnom silom koja je bila prisutna na samom početku i koja je Krista podigla iz mrtvih. Jesmo li spremni vidjeti ono što je u nama Božje? Ono što može biti korisno za izgradnju njegovog Kraljevstva?

Gdje se nalazimo? Osjećamo li da nas Bog zove negdje drugdje? Koji su naši talenti? Što je to u čemu smo dobri? Svi smo pozvani u službu – jer služba je donijeti Dobru vijest ovom svijetu i širiti Božje kraljevstvo, njegove vrijednosti na ovoj zemlji. Laž je da postoji samo definirani set načina na koji to možemo napraviti. Bog nas je napunio svojim duhom kako bismo imali sposobnost i razumijevanje za svakovrsne poslove: kuhanje, financije, kiparstvo, slušanje, humanitarni rad, računovodstvo, skladanje, jezik, menadžment, i čime se god još bavite. I Božji duh, koji lebdi u nama svima, čeka trenutak kada će taj talent u nama iskoristit da izgradi svoj šator i bude prisutan tamo gdje mi jesmo. Neka nam taj isti Duh pomogne da budemo spremni čuti ga, prepoznati taj trenutak i odazvati se na tu misiju.

Ela Magda

Preuzeto iz: Bilten – interno glasilo ženskog rada Saveza baptističkih crkava u RH

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *