Close

25/12/2016

Teološki osobno: Božić

jaslice

Dolazi Božić, taj blagdan za koji se pripremamo tjednima. Advent je u gradu, mame i bake polako peku kolače, spremaju se za božićno „nakuhavanje“, očevi i sinovi kupuju najveći bor na kugli zemaljskoj jer je mama tako rekla, sprema se božićni meni, masovno se kupuju darovi… U mojoj  obitelji pripreme za Božić počinjale su dvodnevnim pospremanjem tzv. generalkom. Vladala je sveopća histerija oko pripreme hrane, kićenja bora i poštivanja tih tradicijskih stvari vezanih za Božić. Valjda zato niti ne volim božićno vrijeme. Nisam jedina! Promatram već danima ljude oko sebe. Jure ljutito posvuda, bezizražajnim licima prolaze i ne primjećuju svoju okolinu, bitno je samo stići do cilja (čitajte: dućana) i vratiti se doma. Pitam se kako može takvo jedno sretno vrijeme biti toliko stresno? Pa čekamo malog Isuseka! Čekamo svjetlost, onu čistu, izvornu! Čekamo utjelovljenog Boga i mjesto gdje ćemo se ponovno susresti s njim. Zašto ne stanemo na tren i primjetimo zajedništvo koje se događa pred nama, u nama? Toliko smo zapeli u materijalnim konceptima Božića da smo zaboravili odgovoriti na poziv istine. Božić je poziv na zajedništvo, baš kao što su (za)jedno Otac, Sin i Duh Sveti.Zajedništvo svih nas u potrebi, jer svi smo potrebiti. Svima treba ljubavi, nježnosti i topline.

U zajedništvu ljudi iskreno razgovaraju, ne pretvaraju se, hrabri su i ponizni. U pravom zajedništvu ljudi daju i primaju, a time grade međusobne odnose i produbljuju one stare.Razumijevanje je temelj ljudskih odnosa. Prečesto zaboravimo razumjeti i biti razumjeni. Svaki puta kada iskažemo razumijevanje prema bližnjem, ulazimo u zajedništvo.Budimo milosrdni, opraštajmo jedni drugima, opraštajmo sebi. Milost koju je Bog iskazao utjelovljenjem svoga sina poticaj je na to zajedništvo.“Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima (…) Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama.” (1 Ivanova 1, 7-8) Sjetimo se svjetlosti, hodajmo u njoj svaki dan, a ne samo za Božić. Okitimo bor kao simbol zajedništva, kao simbol udova koji su jedno tijelo. Budimo poklon jedni drugima. Prihvatimo se u različitosti jedinstva koje nam je dao Bog i rodimo se u svjetlosti, jer Božić ne dolazi svake godine, Božić je uvijek u nama, Božić smo mi.

Antonija Potočki

Antonija je studentica prve godine magistarskog studija Protestantske teologije na sveučilištu u Zagrebu. U slobodno vrijeme pleše i mijenja svijet. 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *