Close

14/02/2017

Ljubav ili provokacija?

pointing-1991215_640

Primjećujem da se unazad dvije ili tri godine po cijelom svijetu proširilo jedno određeno razmišljanje. Počeli smo to koristiti u svim mogućim kontekstima i prilikama. Radi se o razmišljanju kako su ljudi postali uvredljivi zbog svake sitnice. Ne slažem se s ovom izjavom iz nekoliko razloga. Prvo, današnja tehnologija je dostupnija svima, više nego ikad prije. Postala je puno jeftinija i puno je društvenih mreža i portala na kojem apsolutno svatko može reći što hoće i što misli. Tu dolazimo do našeg problema: ako se netko uvrijedio nekom našom izjavom, moguće da ima dobar razlog za to. Ako kažemo da se netko uvrijedio zbog sitnice, moguće je da nije problem samo u toj osobi, već i u nama, jer ne shvaćamo da je nešto što je nama “sitnica” nekome drugome možda jako važno i osobno. To bi moglo značiti da nisu ljudi postali uvredljivi za svaku sitnicu, nego da se povećao broj provokatora koji provociraju uvrede i povrede među ljudima.

Ono što mene žalosti je sve veći broj kršćana koji pišu određene blogove, članke, eseje i postižu upravo takav rezultat da se ljudi uvrijede i raspravljaju oko nebitnih tema. Pritom ne mislim na blogove i tekstove koji se pišu kao objašnjenja nekih Biblijskih tekstova u cilju svjedočenja vlastite vjere, već sadržajima koji provociraju rasprave na razne teme koje, čini mi se, manje-više nisu uopće bitne. Provociraju komentare i rasprave koji se u konačnici svedu na emotivne, ne argumentirane izjave. Takav sadržaj i izražavanje uglavnom pokazuju osudu i kritiku, i u sebi kao da sadrže želju dokazivanja vlastitog mišljenja. Nitko od nas nema ljubavi ni autoriteta poput Isusa da bismo mogli nekome dokazivati nešto ili ga prosuđivati. Česta izlika za takav pristup i pisanje takvih sadržaja je da progovaraju istinu. Često se stvara opravdanje kako ljudi nisu htjeli čuti istinu ni u Isusovo vrijeme pa ne žele ni danas. Je li to točno? Smatram da nije. U Isusovo vrijeme i danas postojali su oni koji misle drugačije, ali nigdje ne vidimo Isusa da nekog vrijeđa dok mu objašnjava nešto. Postoje određene Isusove izjave koje na prvu izgledaju grubo, ali on to čini u ljubavi i s ciljem. Gdje je cilj u ovome osim da autor dobije publicitet? Ne mogu sa sto postotnom sigurnošću garantirati da je pisanje provokatorskih blogova u ljubavi. Ako ja kao kršćanin zamjećujem osudu i napade na emocionalnoj razini prilikom takvih pisanja, kako to može ikome biti korisno tko ne vjeruje u Boga? Kako to nekoga može uvjeriti da je kršćanstvo ispravno? Kako to pomaže u svjedočenju vjere? Čini mi se da iza takvih napisa i javnih istupa stoji ego, i često puta ništa više od toga. Na kraju krajeva to se svede na “biti mudar u vlastitim očima” i još nekolicine istomišljenika koji se hrane s tim. Žalosno zar ne?

Pozvani smo ljubiti i suosjećati s drugim ljudima, ne uzvraćati im istom mjerom, vrijeđati, sablažnjavati i provocirati. “A ti, o čovječe Božji, bježi od toga! I teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću. Bij dobar boj vjere, drži se vječnoga života na koji si i pozvan i za koji si dao lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima.” (1. Tim 6:11-12)

Nenad “Nešo” Stjepanović

Nešo je student 1. godine teologije na Biblijskom institutu u Zagrebu. U slobodno vrijeme istražuje i u svakoj prilici preispituje društvene konvencije. 

 

2 Comments on “Ljubav ili provokacija?

Kristina
14/02/2017 at 16:00

Izrazito dobar tekst. Mislim da je savršeno opisana srž problema. Hvala STEP-u gdje i agnostici mogu doći i pročitati tekstove kvalitetnih sadržaja bez da se osjećaju isključenima i zakinutima. Agape <3

Odgovori
Ela Magda
14/02/2017 at 16:07

Draga Kristina, hvala što nas pratiš i hvala na ohrabrujućem komentaru!

Odgovori

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *