Close

01/09/2017

Pozdrav iz Latvije!

21216012_1964500357158838_1407063050_o

Gotovo je mjesec dana prošlo otkako sam ovdje. Lagao bih kad bih rekao da sam dobro jer sam i više nego dobro. I više sam nego sretan i blagoslovljen. Ali korak po korak, evo kako je izgledalo mojih mjesec dana..

Nakon STEPovog kampa došao sam doma, izvadio sve iz torbe, oprao i vratio nazad. Pakiram se u utorak do navečer kad je party kod Minića. Party oproštenja. Hvala vam divni ljudi 😃
U srijedu se još vidim s nekoliko divnih ljudi s kojima se pozdravim, navečer opet party oproštenja. I to je to. Spreman sam za put. Fale mi svi ovi ljudi cijelo vrijeme.

U četvrtak ujutro me Danči vozi na aerodrom, moj jazavac koji mi isto fali tu. Nakon selfija i pozdrava ja ulazim u naš novi aerodrom. Na njemu vlada veća strka nego na onom starom, ali ipak se mičem. Ukrcaj i let do Beča prođu bez problema.
U Beču imam 25 minuta za iskrcaj, prolaz kontrole i ukrcaj u drugi avion. Pomoću James Bond tehnika i šarmiranja policije ulijećem u avion u zadnjoj sekundi doslovno, ja sjednem, vežem se i avion kreće. Cijelim putem do Rige je bilo nekih manjih turbulencija, ali ja spavam više od pola puta.

Na aerodromu me dočekuju novi kolege i prijatelji Martinš, Marite i Miroslavs. Dolazim u apartman koji se nalazi u zgradi Vojske Spasa, na 5 katu, bez lifta naravno. Još nisam vidio lift u Latviji 😭Ostavim stvari, jedemo i bacamo se na sastavljanje ormara i neke sitne preinake. To se malo otegne ali sve je ok. Spavam 13 sati. Nakon prosječnih 35 stupnjeva na Lošinju i u Zagrebu, ovdje je 22 stupnja i možeš spavat kao beba. Tjedan koji je uslijedio teče odlično. Vidim jednu blagu promjenu na sebi imam snage i volje se po cijele dane družit, planirat i sastančit s ljudima što uopće nije moja karakterna crta. Zahvalan sam Bogu na tome.
Ponedjeljak manje više teče u molitvi, a navečer u druženju s Manuelom iz Nigerije, pjevamo, pričamo. Odlično 😊
Do kraja tjedna se individualno upoznajem sa Erasmus studentima ovdje u Rigi. Sjajni i pametni mladi ljudi sa svih krajeva svijeta. Pravi blagoslov za mene. U subotu je festival grada, na tom festivalu upoznajem još studenata, a s njima i neke putnike. U nedjelju su svi kod mene na ručku.Imamo pravu gozbu, jela iz Brazila, Kine i Indije. Ne može nam bit loše 😃😃

U ponedjeljak odlazim na kamp sa timom. Na prekrasno mjesto, Tuja. Na obali Baltičkog hladnog mora, ali ne smeta da skočimo u njega. Temperatura vode u 8 mjesecu je 12 stupnjeva. Kamp nam teče u planiranju stvari za iduću godinu i predivnom zajedništvu jednih s drugima.Vraćamo se u Rigu a ja idućih par dana provodim u odmaranju jer su mi se ispraznile baterije, a introvert u meni vrišti za samoćom. Tu želju mu ispunim u subotu i provedem cijelu subotu sam čitajući i odmarajući.
Kad su mi se baterije napunile, nastavljam novi tjedan pun energije i životne radosti. Inače ljudi ovdje su poprilično zatvoreni i s ozbiljnim izrazom na licu tako kad netko poput mene u ponedjeljak ujutro u 9 u autobusu pjeva, to je za njih šok epskih razmjera. Manje više smo sve isplanirali i stavili u pogon, čekamo da stignu studenti koji još trebaju doći iz svojih zemalja i da otpočnemo sa događanjima.

Prvi službeni događaj je idući ponedjeljak, piknik i sport na obali rijeke Dougava u Rigi.

Do sad nisam doživio kulturni šok, osim što mi se čini da ljudi na cesti jesu sa mnom jer su uglavnom tihi i mirni, tako da moje smijanje i pjevanje za njih je nešto ne svakidašnje.
Lijepo je vidjeti gradu kojem nije na svakom ćošku neki kafić ili restoran kako je to nažalost kod nas.
Što da vam kažem, nemam se na šta požaliti. Hvala Bogu

Dalje s novostima idući put!

 

Nenad “Nešo” Stjepanović

Nešo je student teologije na Biblijskom institutu u Zagrebu. U slobodno vrijeme istražuje i u svakoj prilici preispituje društvene konvencije. Trenutno se nalazi u Rigi, Latviji, gdje volontira u LKSB (Latvijskom STEPu) i radi s internacionalnim studentima. 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *