Close

18/09/2018

Nedovoljno pozitive ili samo normalan život? – studentska perspektiva

positive-736x675

 

U zadnje smo vrijeme sve više i više bombardirani s «Misli pozitivno» načinom življenja, zakonima privlačenja, vibracijama, energijama i ostalim trenutno popularnim terminima. S obzirom da su svoja jednostavna rješenja za lagodan život počeli davati i studentskoj populaciji, osjećam da se želim osvrnuti na njihove savjete za studentski život, jer ipak pripadam studentskoj populaciji i STEPu, koji je studentska udruga.

Motivatori/ influenceri zakona privlačenja nas uče da smo mi ti koji kreiramo stvarnost i da smo mi kreatori svog života. Polaze iz te teorije i nude studenticama i studentima cijeli niz mudrih misli. Prva poruka koju su mladi dobili je ta da je motivacija izuzetno važna u životu, da je to stil života i ako si u stanju motivirati se, stići ćeš do cilja. Zamisli kakav zaplet. Motivacija vodi ka cilju. Međutim, tu se krije prvi as u rukavu, a to je moć vizualizacije. Ako se zamisliš, pardon, vizualiziraš s diplomom u ruci, onda ćeš zasigurno bez puno muke i učenja položiti sve predmete koji te ne zanimaju ili koji su ti teški. Bitno je samo vjerovati u sebe i svoje vibracije, tehnike kreiranja, energije i vortekse. Ako dođeš do tih umijeća, bez problema možeš noć prije vizualizirati pitanja koja će te dočekati sljedeće jutro, ali ne samo pitanja već i ocjene. Sve ide tako divno i krasno kad zamišljamo što će se sutra dogoditi. Sve naše želje se ostvaruju, vibracijski naravno. Nema učenja, nema straha, nema stresa, samo vjera u sebe, jer si ti najvažniji, i svoju budućnost, uspješnu budućnost jer niti jedna druga ne dolazi u obzir, ilitiga vorteks.

Ovo sve zvuči tako apsurdno za nas s višegodišnjim studentskim stažem. Pogotovo što se ovakve poruke plasiraju za vrijeme stresnog perioda jesenskih rokova, kad se spašava ono što se dosad nije uspjelo spasiti i/ili kad se priprema za novu akademsku godinu punu iznenađenja i izazova. Ne možeš a da se ne sjetiš svima nam dobro znane – bez  muke nema nauke. Osim ovih prvih misli koje čovjeku zdravorazumski padnu na pamet, ponudila bih kršćansku perspektivu te priče, jer nisam samo studentica, već i kršćanka, a STEP nije samo studentska udruga, već i kršćanska.

Kao kršćani vjerujemo da je Bog naš Stvoritelj i da nas je stvorio na svoju sliku. Dakle, nismo mi “kreatori” nego On. Naravno, bitno je naglasiti da nas je stvorio iz ljubavi i da nam je dao slobodnu volju te da time mi živimo u slobodi i u toj slobodi izabiremo odnos s Njim. U toj slobodi, između ostalog, biramo i koji faks ćemo upisati, koliko i kad ćemo učiti. Bog nam je dao razum da s njim prosuđujemo svoje sposobnosti, želje, odluke itd. Taj razum nas dovodi do učenja, ono što smo svi iskusili u životu, pa i oni koji su završili svoje obrazovanje i oni koji su tek na početku. I mislim da smo svi svjesni da na proces usvajanja nekog gradiva utječe stotinu faktora (umor, koncentracija, zaljubljenost, egzistencijalni problemi, profesori koji ne znaju prenijeti znanje, a zahtijevaju sve i svašta, prijatelji i prijateljice koji su ti draži za vidjeti nego knjige…). Svi smo prošli fazu kad ti se jednostavno ne da i nije te briga za posljedice (pad) i isto tako smo svi prošli ono kad si dao sve od sebe, posvetio se na najbolji mogući način, ali je posljedica svejedno bila ista (pad).

Što pomisliti u takvim situacijama? Nisam dovoljno vibrirao prema prolasku, nisam se dovoljno dobro vizualizirao kako radosno skakućem nakon upisane ocjene, nisam to dovoljno želio? Nisam to zaslužio? Krivo. Nisi ništa dovoljno ili nedovoljno, to se zove život. Nikakva energija, vibracija ili kreacija. Jednostavno, život. I kao sve u životu, nekad uspiješ, nekad ne, nekad imaš motivacije, nekad ne, nekad te je briga, nekad nije. Sazdani smo od raznih iskustava, doživljaja, osjećaja, misli, uspona i padova… Sve to nas čini posebnima i na kraju krajeva, ljudima. I naš Stvoritelj nas voli takve raznolike i nesavršene i ne očekuje od nas “konstantu pozitivu, uspjeh i sreću”. Važno je podsjetiti se na to kada krenu te napadne parole sa svih strana koje u mladim ljudima proizvode osjećaj grižnje savjesti,  jer “nisu uspjeli” i jer “nisu dovoljno pozitivno gledali na svoj život”, jer “su dobili ono što su vibrirali”.

Ono što mogu reći iz svog studentskog iskustva, kao apsolventica pete godine, je to da ni početak, a ni kraj nije lagan. Svaka godina nosi svoje muke i probleme, ali i svoje divne stvari. I u tome je poanta. U procesu. A proces ne trpi nikakve prečace, a pogotovo ne vizualizirane prečace. I zato treba učiti, raditi, truditi se i pronalaziti smisao kada sve izgleda besmisleno. A taj smisao nećemo pronaći u sebi samima nego u nekom ili nečem što je puno veće od nas. Tu dolazi vjera u našeg Gospodina Isusa Krista. Vjerujmo Njemu, molimo se Njemu, za druge i za sebe. Budimo podrška jedni drugima, ali ona istinska, dubinska podrška u nadolazećoj akademskoj godini jer će nam to donijeti ljubav i zajedništvo, a to je upravo ono stvarno što će nas držati kad se sve raspada.

Rebeka Petrov 

Studentica filozofije i talijanskog jezika na Sveučilištu u Zadru

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *