<iz knjige Neusporedivi Krist, John Stott>
Svim četirima dijelovima ove knjige istraživalo se višestruki identitet Isusa Krista. U prvom i četvrtom dijelu razmotrili smo svjedočanstvo Novog zavjeta o Kristu, a u drugom i trećem svjedočanstvo crkvene povijesti.
Cijelo vrijeme bili smo svjesni postojanja fundamentalne razlike između tih svjedočanstava, pa tako i između biblijskih i povijesnih dijelova ove studije. Jer kršćani vjeruju da je Biblija pisano Božje otkrivenje i da posjeduje jedinstveni božanski autoritet, dok su izjave crkvenih vođa pogrešiva mišljenja ljudskih bića, ma koliko oni ugledni bili.
Molitva je susret čovjeka s Bogom. To je susret čitavog čovjeka s Bogom. Zato molitva osim razuma poznaje i volju i emocije. Molitva je susret koji ispunjava, oslobađa, liječi, usmjerava, podiže, tješi, umiruje, razveseljava, kroti, krijepi... Molitva je proces po kojem čovjek postaje svet (cjelovit – usađen u Boga). Molitva je mnogo više od izgovaranja naučenih riječi i formula. Molitva se uči i usavršava cijeli život. Josip Lončar je u Rhemi počeo s tečajem koji će biti prilagođen više duhu nego razumu. Ovdje objavljujemo jednu vježbu.
Kako je moguće da nas žene odgajaju i obrazuju od vrtića do najviših stupnjeva obrazovanja, kako je moguće da vode tvrtke i države, a onda dođu u crkvu i tu moraju zatvoriti usta?
Završavajući izlaganje na jednom satu vjeronauka, kamo me vjeroučitelj – svećenik pozvao da iznesem vjerovanje i praksu Baptističke crkve, na pitanja gimnazijalaca o ređenju žena i celibatu, odgovorio sam: ''Vjerujem da ću za svog života doživjeti u Rimokatoličkoj crkvi zaređene žene i oženjene svećenike.'' Vjeroučitelj na to šapnu: ''Iz tvojih usta u Božje uši!''
Iako ženidba crkvenog službenika za većinu crkava nije upitna (Evangelička crkva, primjerice nema tih problema), još je uvijek za većinu neprihvatljiva ravnopravna služba žena. Izaziva nedoumice i otpor, i to ne samo kad je u pitanju propovijedanje i vodstvo već za neke i svako javno nastupanje žena.
Isus je (svaka mu čast)
u mojoj boli redovito dolazio
obići me
pitati kako sam
i kad ću već jednom ozdraviti
Radi se o bračnom paru. Tog dana im je godišnjica braka. Ustaju, čestitaju jedno drugom i zajedno odlaze na posao. Suprug prebaci suprugu do njenog posla, ali on ne odlazi na posao, nego se vraća doma jer je tog dana uzeo slobodan dan. Uzeo je slobodan dan da bi mogao u miru za suprugu spremiti svečani ručak koji bi je trebao dočekati kad se vrati umorna s posla...
Iskreno priznajući da su kršćanski odgovori na pitanja o ljudskoj patnji katkad površni i cinični, Greg Boyd je napisao knjigu koja se najtoplije može preporučiti svakome čija je vjera u Boga poljuljana zbog predodžbe koju su takvi odgovori o njemu stvorili.
Knjiga "Je li Bog kriv?" je knjiga o tajni – o pitanju zašto se zbivaju tragedije. Zato mi se čini primjerenim započeti je jednim od najtežih pitanja s kojima se možemo suočiti: zašto je nekoj ženi pri porodu umrlo ljubljeno dijete?
PRICA O MELANIE
Prije nekoliko sam godina, održavši propovijed o tome kako bismo morali strastveno živjeti, razgovarao sa zdvojnom mladom ženom, Melanie.1 »Izgubila sam žarku ljubav prema Bogu i životnu radost«, rekla mi je. »Nekoć sam bila vatrena kršćanka i zalagala se za vjeru, ali prema Bogu više ne osjećam ništa i stalno sam potištena. Nekoć sam bez teškoća mogla istrčati svaki maraton, a sada sam vrlo ukočena. Moj muž i ja bili smo vrlo bliski – ali sada smo gotovo stranci. U crkvi mi je prije bilo uzbudljivo, a sada se nasmrt dosađujem. Prije sam voljela citati Bibliju i moliti se, ali sad mi je i jedno i drugo tegobno i naporno. Jednostavno, osjećam se mrtvom!«
„Ljudi su uglavnom dobri“, napisao je jedan pjesnik, „njihovo ponašanje je to koje ih iznevjeruje.“ Nevjerojatno je uopće pomisliti da neki ljudi doista vjeruju da su dovoljno dobri da mogu doći u nebo. Možda je to zbog mnoštva loših vijesti o drugima koje čitamo u novinama pa zbog njih brzopleto zaključujemo, usporedivši se s takvima, da smo mi iznad njih, te da time zaslužujemo mjesto u vječnosti.
Još je nevjerojatnije pomisliti da bi kršćani bili smatrani umišljenima, hvalisavima i oholima ako bi ustvrdili pred svojim prijateljima da znaju da idu u nebo. Kako samo mogu pomisliti da su bolji od ostalih?
Veći sam dio života bio skeptik. Zapravo, smatrao sam se ateistom. Po meni, bilo je i previše dokaza da je Bog puki proizvod samozavaravanja, drevne mitologije, primitivnog praznovjerja. Kako može postojati Bog pun ljubavi, ako ljude otpravlja u pakao samo zato jer ne vjeruju u njega? Kako se čuda mogu zbivati unatoč temeljnim prirodnim zakonima? Nije li evolucija na zadovoljavajući način objasnila podrijetlo života? Ne raspršuje li znanstveno prosuđivanje vjeru u nadnaravno?
A što se tiče Isusa, zar niste znali kako on nikad nije ni tvrdio da je Bog? Bio je revolucionar, bio je mudrac, židovski ikonoklast – ali Bog? Ne, ta mu pomisao nikad nije pala na pamet! Mogao bih vas uputiti na mnoštvo sveučilišnih profesora koji su to govorili – a njima se zacijelo može vjerovati, zar ne? Budimo razumni: čak i površno istraživanje dokaza dovoljno je da nas uvjeri kako je Isus bio samo običan čovjek poput vas i mene, premda iznimno obdaren dobrotom i mudrošću.
U zemlji u kojoj se velika većina stanovnika izjašnjava kršćanima još uvijek postoje ogromne razlike u vjerovanjima o tome tko je Isus zaista bio. Nije teško naići na osobu koja će imati OK mišljenje o Isusu a istovremeno neke njegove izjave smatrati potpuno besmislenima. Ovdje prenosimo dio predavanja koje je John Maisel održao na studentima i profesorima Moskovskog državnog sveučilišta u SSSR-u 1990. godine:
Temeljno pitanje današnjeg svijeta glasi: Tko je Isus Krist? Zato sam naše večerašnje predavanje odlučio podijeliti prema tematici dvaju pitanja:
Prvo: Je li Isus Bog?
Drugo: Kako Ga možemo osobno upoznati?
Kada postigneš ono što si želio u borbi za sebe
i svijet te učini kraljem dana,
samo priđi ogledalu , pogledaj se
i vidi što ti TAJ čovjek ima za reći.
