Na početku korizme uglavnom čujemo, “Sjeti se da si prah, i u prah ćeš se vratiti”. Ipak, razmišljala sam o tome da Isus možda govori nešto drukčije ove godine: “Da, od praha zemlje si nastao, i čak sam te i tad volio, ali ću iz pepela koji je bio tvoj život, stvoriti ljepotu. Dođi, hodaj samnom kroz prašinu pustinje; hajde da pođemo na ovo korizmeno putovanje, kako bi na tom zajedničkom putu pronašli plodove uskrsnuća... dođi.”
Tako smo ušli u korizmu. Ali nismo u nju ušli individualno, već kao zajednica. Sve grane crkve, svugdje u svijetu ušle su u korizmu zajedno. Da, pristupamo joj drukčije, ali to nije bitno. Nadam se da smo pronašli izvore žive vode u središtu pustinja i naučili primjećivati novi život koji nam Bog uvijek daje kad mu vjerujemo da čini sve novo – da, čak i nas, čak i Crkvu.
]]>
Kroz veći dio svog odraslog života, na različite sam način ulagala svoje srce, kao i svoju energiju, u traganje za jedinstvom kršćana. Godinu kroz godinu san o jedinstvu kršćana produbljivao se u mome srcu, te se redovito pretapao u razne aktivnosti koje su nastojale promovirati jedinstvo i na barem mali način pripomoći ostvarenju toga jedinstva. No, prošle godine, kako se približavao tjedan molitve za jedinstvo kršćana, primjetila sam u sebi manjak entuzijazma koji sam uvijek imala kad se radilo o ‘ekumenskim pitanjima’. ]]>
Studeni je mjesec koji počinje danom Svih Svetih te nas potiče da se kroz cijelo ovo razdoblje sjećamo onih koji su posvetili zemlju svojim koracima ljubavi. Jednom davno sveci su se rađali po svoj zemlji. Hodali su među ljudima poput tebe i mene, bili su nečija braća i sestre, muževi, žene ili djeca. Mnogu su bili monasi, redovnici i redovnice, ali ne svi. Bili su poput tebe i mene, obični ljudi zažareni evanđeljem Isusovim i preobraženi Njeogovom ljubavlju. Oni i dalje hodaju među nama.
Sveci su oni koji su doista otkrili i imali hrabrosti živjeti puninu svoga identiteta kao slika Božja u svoj svojoj osobitosti. Živjeli su svoju misiju ovdje na zemlji u punini, do kraja.
]]>
Dok je on (Isus) još govorio, neki ga farizej zamoli da objeduje kod njega. On uđe i sjedne za stol. Kada to vidje farizej, začudi se da se Isus nije oprao prije objeda. A Gospodin mu reče: ‘Jest, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a vaša je nutrina puna otimačine i zloće. Bezumnici! Zar nije onaj koji je stvorio vanjštinu, stvorio i nutrinu? Ali dajte ono što vam je unutra kao milostinju – i sve će vam biti čisto.’ (Luka 11,37-41)
Ovaj tekst podsjeća me na knjigu «Tajni vrt», no u ovom slučaju taj vrt je naša nutrina. Naša duša je kao skriveni vrt koji nosimo u sebi. Ponekad se brinemo za njega, ponekad ga zaboravimo okopavati i obrezivati mu grančice, no bilo da se mi bavimo tim 'tajanstvenim vrtom' ili ne, potrebno je da nam ga i Bog redovito obrezuje i uredi. Koliko god se nama činilo da smo blizu Bogu, da činimo Njegovu volju, da ga volimo onako kako On zaslužuje, te da je On prvi u našem životu, ako ćemo stvarno biti iskreni svi znamo da je dug put do toga da On stvarno istinski bude prvi. Naši prohtjevi i mi sami sebi smo često ipak ispred Njega. ]]>
Razmišljala sam o molitvi, molitva doista može brda premještati. C. S. Lewis kaže kako molitva ne mijenja Boga, već nas koji molimo. Brda koje premještamo i umanjujemo su često u nama. Nedavno sam imala iskustvo u kojem sam naučila kako za premještanje brda u meni treba milost i ljubav koju Bog daje, no i iskusila sam kako milost djeluje jednostavno, tiho. Ipak, njeno je djelovanje dugotrajno i doista mijenja osobu, u ovom slučaju mene.
]]>Snovi se doista ponekad ostvaruju. Godinama sam sanjala o zemlji koja se odmara na moru daleko od mog rodnog grada. Sjećam se da sam prije nekoliko godina pisuci neku priču, napisala da ljudi sa juga čeznu za ljudima sa sjevera. Ja sam bila jedna od njih, godinama sam čeznula za sjeverom. Pogotovo Sjevernom Irskom. U biti za Irskom općenito. Sad sam već godinu dana “gore”, na sjeveru, u Dublinu. A ponekad odem i do Belfasta i Sjeverne Irske.
]]>Mašta nas može odvesti na daleka putovanja. Ipak, putovanje na koje sam išla prije nekoliko tjedana nije bilo takvo – umjesto maštom putovala sam avionima, otocima, gradovima i iz Dubina sam stigla u – Makedoniju! Tko bi rekao da ću ikada tamo ići.
]]>
Jesen je. Lišče šarenih boja leprša na vjetru; ptice plešu svoj ples u ritmu padajućih listova, a kiša u oblacima ponekad gleda na tu igru daleko ispod oblačnih visina koje skrivaju vedro jesenje nebo. Nedaleko od moje kuće u Dublinu jedan list ostavio je trag u kamenu, otisak koji nosi svoje tajne. Vidjela sam ga prije nekoliko tjedana šetajući jedne večeri. Otisak lista u kamenu. Bas neobično! Nažalost, mnoga srca su također ukamenjena ovih dana. Svatko od nas ima vjerojatno bar dio srca u kamenu ili zaleđen u bolnim sjećanjima iz naše osobne prošlosti. Oslobađanje srca iz kamena može biti bolno kao i mnoga iskustva iscjeljenja, no Bog nam kroz Bibliju obećaje novo srce. Isus je svojim životom pokazao put ka otkupljenju naših srdaca, On sam je to otkupljenje. Na križu On mijenja naše izranjeno srce za svoje Sveto srce. On uzima nasu grešnost, izranjenost i donosi ljubav koja lijeći i obnavlja slomljena srca.
]]>